Izvođenje nastave na daljinu

Pandemija koronavirusa u Hrvatskoj i svijetu iznenada je u ožujku 2020. godine natjerala sve institucije hrvatske obrazovne vertikale (osnovne škole, srednje škole i visokoškolske ustanove) na prelazak na nastavu na daljinu. Zbog neočekivanosti ovakve promjene u izvođenju nastave bilo je potrebno određeno vrijeme kako bi se prihvatile nove tehnologije i nastavni procesi. Nakon početnih poteškoća i improvizacija, nastava na daljinu uhodana je u velikoj većini ustanova u svom sadašnjem obliku od jeseni 2020. godine, to jest s početkom nove školske odnosno akademske godine. U proteklih godinu dana stečena su određena iskustva u ovakvom izvođenju nastave te stoga Hrvatska akademska zajednica (HAZ) i Akademsko vijeće HAZ-a, na temelju dobivenih mišljenja koja su iznijeli panelisti tijekom panel-rasprave “Učenje i provjera znanja na daljinu – iskustva u hrvatskoj obrazovnoj vertikali”, održane 26. ožujka 2021. godine, donosi sljedeće stajalište.

Nastava na daljinu u obliku u kakvom je uspostavljena u Hrvatskoj u proteklih godinu dana spada u kategoriju hitne nastave na daljinu zbog izvanrednih okolnosti, a ne u kategoriju učinkovite online nastave koja je rezultat kontinuiranog razvoja e-učenja, uključujući pažljivu pripremu cijelog nastavnog sustava i digitalnih materijala kao i osiguravanje metoda poštenog vrednovanja studenata u online okruženju.

Učenje na daljinu nije jednako primjenjivo i učinkovito na svim razinama obrazovne vertikale. Općenito vrijedi kako je nastava na daljinu problematičnija što je dob učenika manja, a određena pozitivna iskustva mogu se primijetiti tek kod nekih visokoškolskih programa i odgovarajućih kolegija (predmeta). Nastava na daljinu pokazala se posebno lošim rješenjem kod najmlađih učenika razredne nastave.

Što se tiče provedbe nastave, za osnovne i srednje škole se kao puno bolje rješenje pokazalo održavanje nastave u stvarnom vremenu prema standardnom rasporedu sati i to tako da učenici mogu čuti i vidjeti svoje kolege iz razreda, nastavnike i profesore videokonferencijskom vezom, pri čemu trebaju imati barem osnovnu mogućnost interakcije i postavljanja pitanja u oba smjera. Takav oblik nastave najbliži je klasičnoj nastavi i puno je bolji od isključivo samostalnog rješavanja dobivenih zadataka, gledanja unaprijed snimljenih materijala ili praćenja nastave putem specijaliziranih emisija na javnoj televiziji.

Na visokoškolskim ustanovama provedba nastave uvelike je ovisila o digitalnim kompetencijama nastavnika i studenata, tehničkoj infrastrukturi, timovima za podršku i kvaliteti organizacije nastave pa su postojale i velike razlike u kvaliteti nastave od institucije do institucije. Osim toga, određeni fakulteti odnosno studijski programi nisu uspjeli osigurati dobre online alternative praktičnoj nastavi važnoj za postizanje ishoda učenja.

Glavni problemi nastave na daljinu u proteklih godinu dana na svim razinama obrazovne vertikale često su jednosmjerna komunikacija učitelj/profesor – učenik/student i posljedično (pre)mala interaktivnost, potom smanjena fokusiranost učenika na nastavu dok borave u svojim domovima, smanjena interaktivnost među samim učenicima te često tehnička zahtjevnost provedbe nastave na daljinu zbog potrebe za dobrim računalima te brzom i stabilnom internetskom vezom, kao i dobrim poznavanjem programskih rješenja koja prate učenje na daljinu. Taj problem posebno je izražen kod najmlađih učenika, odnosno gotovo je nepremostiv bez pomoći roditelja i ukućana. S druge strane valja napomenuti da su se učitelji i profesori načelno dobro snašli i brzo savladali nove tehnologije te počeli nadopunjavati i proširivati metode rada koje su koristili prije pandemije koronavirusa.

Provjere znanja na daljinu, posebice pisane provjere, također su se pokazala problematičnima u provedbi jer je vrlo teško potpuno onemogućiti varanje tijekom ispita te korištenje nedozvoljenih materijala i tuđe pomoći. Varanje učenika i studenata čak je i izraženije kroz nastavu na daljinu u odnosu na nastavu uživo. Zbog pravednosti nastavnog procesa, u okruženju nastave na daljinu potrebno je imati nultu toleranciju na nedopuštena i neprihvatljiva ponašanja prilikom provjera znanja. Općenito se može zaključiti kako je razina znanja stečenog kroz nastavu na daljinu u proteklih godinu dana bila manja ili bitno manja u odnosu na uobičajenu nastavu uživo, a pojavili su se i problemi s povećanom anksioznošću i depresijom među nekim učenicima i studentima.

Nastava na daljinu u obliku u kakvom se provodi u posljednjih godinu dana može se smatrati samo nužnom zamjenom za klasičnu nastavu uživo zbog svih prepoznatih problema te se treba koristiti isključivo u slučaju nužde. Školovanje učenika nije samo stjecanje znanja, nego ono uključuje i svu ostalu socijalnu interakciju i pedagoške aktivnosti koje je nemoguće nadomjestiti nastavnom isključivo na daljinu. Nastava na daljinu na duge staze može uzrokovati smanjenje razine znanja, ali i smanjenje motivacije učenika, nastavnika i profesora te praktički zaustaviti procese postizanja vrhunskih rezultata darovitih učenika. Nastava na daljinu povećava komfor i kod učenika i kod nastavnika i profesora, što pak potiče na neaktivnost i općenito smanjuje motivaciju za učenjem i poučavanjem. Osnovna škola, srednja škola i fakulteti nisu i ne mogu biti online tečajevi.

Kako bi se postigao razvoj kvalitete učenja i provjere znanja na daljinu, potrebno je osigurati unapređivanje kvalitete nastavnog procesa, poticanje daljnjeg razvoja e-učenja i motiviranje nastavnika za nastavljanjem pripreme kvalitetnih digitalnih nastavnih materijala. Fokus razvoja nastavnog procesa treba usmjeriti na razvoj kompetencija ključnih za današnje vrijeme, odnosno rješavanje problema, kritičko promišljanje, kreativnost i kvalitetno donošenje odluka. Kao pozitivno iskustvo u protekloj godini dana može se istaknuti povećano korištenje alata za provjeru i samoprovjeru znanja na daljinu, posebice temeljnih znanja koja zahtijevaju samostalno rješavanje većeg broja individualiziranih zadataka, a kako bi se poboljšali obrazovni rezultati u cjelini. Iako je fizička nastava nezamjenjiva, stečena iskustva ukazuju na apsolutnu nužnost suradnje svih dionika nastavnog procesa radi sustavnog razvoja nastave na daljinu i pripadajućih digitalnih platformi.

Osnovne smjernice za razvoj sadržaja i organizaciju nastavnog procesa na daljinu u visokoškolskim ustanovama (djelomično vrijede i za osnovne i srednje škole):

  • e-predmete organizirati što jednostavnije i preglednije;
  • u uvodu predmeta dati sve potrebne informacije potrebne za uspješno praćenje i rad studenata, koji su ishodi učenja, kako će se vrednovati, koji dio nastave je online sinkrono, koji asinkrono, što je obavezno, a što proizvoljno;
  • studentima jasno naznačiti koje nastavne cjeline se obrađuju online sinkrono, po mogućnosti i u kojem terminu, koje su obveze vezano uz materijale pripremljene za asinkronu nastavu;
  • odrediti način upisa u e-predmet, provjeriti jesu li svi studenti upisani u e-kolegij, snalaze li se u kolegiju i imaju li tehničke mogućnosti sudjelovanja;
  • omogućiti jasni dvosmjerni komunikacijski kanal sa studentima i poticati ih na komunikaciju;
  • u sklopu svake nastavne cjeline u okviru e-predmeta napraviti uvod koji pokriva: osnovne informacije o nastavnoj cjelini, obaveze studenata u sklopu te nastavne cjeline te ishode učenja;
  • aktivnosti na kolegiju trebaju biti dizajnirane tako da omogućavaju studentima postizanje ishoda učenja i vještine odlučivanja, kreativnog i kritičkog razmišljanja i rješavanja problema;
  • provjeravati znanje i omogućiti samoprovjere znanja primjenom testova, zadaća i diskusijskih foruma;
  • tražiti povratne informacije studenata i u skladu s njima napraviti unapređenja kvalitete;
  • osigurati komunikaciju s nastavnikom i između studenata u okviru e-predmeta i šire;
  • pratiti i nadzirati napredak i identificirati studente koji „zaostaju”.

Preporuke za provedbu online međuispita (kolokvija) i ispita u sustavu za e-učenje u visokoškolskim ustanovama (djelomično vrijede i za osnovne i srednje škole)::

  • ustanove bi trebale osigurati mogućnosti pristupanja online ispitu ili kolokviju u prostorima ustanove i na opremi te mreži ustanove;
  • potrebno je organizirati probni ispit za studente;
  • online ispit s ponuđenim odgovorima treba ima dovoljan broj pitanja (minimalno 30-ak);
  • nastavnik može kreirati dovoljno netočnih ponuđenih odgovora koje je teško eliminirati bez prethodnog učenja, a sadržajno se ne preklapaju s točnim odgovorom;
  • tijekom pristupa ispitu sustav za različite studente mijenja redoslijede pitanja i ponuđenih odgovora kako bi se otežalo prepisivanje;
  • osigurati da svaki student dobije pitanja različita u odnosu na druge studente, a težina pitanja treba biti uravnotežena;
  • vremensko ograničenje ispita ne daje puno prilike za suradnju jer student zbog pritiska vremena gubi motivaciju trošiti dodatno vrijeme na prepisivanje i korištenje literature kod kuće.

U Zagrebu, 26. ožujka 2021. godine